USPJEŠNI, A NAŠI! Tomislav Pavić, ponos Sukošana: Od prvaka Hrvatske do sna o Olimpijskim igrama

Napisao/la: Mate Oljica
2026-10-19
Tomislav Pavić ima 20 godina, živi u Sukošanu, a iza sebe već ima naslove prvaka Hrvatske, medalje s međunarodnih natjecanja, nastupe na Europskom prvenstvu i Olimpijskom festivalu mladih. Gimnastika mu je doslovno dio svakodnevice – tri sata vlastitog treninga, natjecanja, putovanja i sve ono što ide uz život sportaša. A usprkos svemu tome, ostao je ono što je možda i najvažnije – jedan sasvim normalan, pristupačan i simpatičan sukošanski momak.
Za početak, reci nam nešto o sebi. Tko je Tomislav Pavić?
Ja sam Tomislav Pavić, imam 20 godina i živim u Sukošanu. Završio srednju školu, tehničar za računalstvo. Gimnastikom se bavim praktički cijeli život, tako da je ona postala veliki dio moje svakodnevice. Treniram, natječem se, pa sam praktički stalno vezan uz dvoranu.
Kad kažeš „praktički cijeli život“, koliko dugo to zapravo traje?
Treniram od svoje četvrte godine. Gimnastiku sam zavolio i zbog svojih dviju sestara koje su prije mene trenirale, pa sam nekako prirodno završio u dvorani.
U djetinjstvu sam trenirao i nogomet u Zlatnoj luci, a jedno vrijeme sam nogomet i gimnastiku trenirao paralelno. Na kraju sam ipak morao odlučiti i prevagnula je gimnastika.
Dakle, lopta je izgubila bitku?
Na kraju očito jest, haha. Ali lijepo mi je što sam se okušao i u nogometu. Mislim da ti svaki sport nešto donese.
A gdje danas treniraš i koja ti je disciplina najdraža?
Treniram u Gimnastičkom klubu Salto Zadar. Najviše radim konj s hvataljkama i upravo su na toj spravi došle i moje najveće medalje. Ponekad radim i preskok, gdje sam također imao dobrih rezultata.
Kad su stigli prvi ozbiljniji rezultati?
Prvi veliki uspjeh došao je još 2018. godine, kada sam postao juniorski prvak Hrvatske. Nakon toga su se rezultati samo nastavili nizati.
A kad danas pogledaš sve iza sebe, što bi posebno izdvojio?
Najviše bih izdvojio titule juniorskog prvaka Hrvatske 2022. i 2024. godine, zatim srebro na međunarodnom turniru Junior Budapest Cup 2022., finale na Prvenstvu Balkana u Istanbulu 2023., nastup na Olimpijskom festivalu mladih u Mariboru te nastup na Europskom prvenstvu u Riminiju.
Imao sam i prvo mjesto na međunarodnom natjecanju u Novom Sadu, a 2025. godine osvojio sam drugo mjesto na preskoku u seniorskoj konkurenciji.
Kad se sve ovo nabroji, čovjek bi mogao pomisliti da je dovoljno doći na natjecanje, odraditi minutu i uzeti medalju.
E, da je barem tako, haha.
Sam nastup traje možda oko jedne minute, ali iza te minute su godine i godine treninga. Treniram svaki dan oko tri sata. Tako da sam praktički cijeli dan u dvorani.
A koliko je teško tih nekoliko sekundi ili minuta na natjecanju? Ima li treme?
Naravno da postoji. Najveća mi je bila na EYOF-u u Mariboru, odnosno Olimpijskom festivalu mladih Europe. Kad znaš da predstavljaš reprezentaciju i da su tamo najbolji mladi sportaši, nije baš da ti je svejedno. Zapravo, najteže mi je ono prije vježbe, kad krene vježbu maksimalno sam koncentriran i ništa me ne može omesti.
Tko ti je uzor u gimnastici?
Filip Ude. Njega stvarno mogu izdvojiti kao uzora. Donio je prvu olimpijsku medalju Hrvatskoj i dodatno popularizirao taj sport.
A koliko trener znači u cijeloj toj priči?
Jako puno. Meni je posebno važan trener Miša iz Rusije. S njim sam jako povezan i puno mi znači njegov pristup i odnos prema meni. On je zapravo jedan od ključnih faktora mog uspjeha.
Gimnastika je atraktivna za gledati, ali nije baš bezazlen sport. Jesi li imao puno ozljeda?
Srećom, nisam imao puno ozbiljnih ozljeda. Jednom mi je ispalo rame i zbog toga sam morao napraviti malu pauzu. Da kucnem u drvo, neka tako i ostane.
Kad nisi u dvorani, uspiješ li se uopće baviti nečim drugim?
Uspijem, koliko stignem, haha. Preko ljeta sam radio i u restoranu Piazetta, što mi je bilo baš dobro iskustvo. Dobro dođe malo promjene od treninga, natjecanja i dvorane.
Bio sam i volonter na Europskom prvenstvu u Zagrebu, što mi je bilo zanimljivo jer sam tada veliko natjecanje mogao doživjeti iz jedne potpuno druge perspektive.
Koliko ti u svemu tome znači obitelj?
Jako puno. Bez obitelji bi sve ovo bilo puno teže. Od početka su uz mene i guraju me naprijed. Kad imaš ljude koji vjeruju u tebe, puno je lakše izdržati i treninge i natjecanja i sve ono što sport nosi. I zato hvala tati Mladenu, mami Katici i sestrama Karli i Luciji.
A reci nam, gdje te još možemo naći osim dvorane?
Ako stignem, volim otići pogledati Zlatnu Luku. Lijepo je malo maknuti se od gimnastike, pogledati utakmicu i biti među svojima.
I sad dolazimo do možda najtežeg pitanja. Imaš 20 godina i pred tobom je velika odluka.
Da, sada sam ušao u seniorske godine i to je razdoblje kada većina sportaša počinje donositi neke važne odluke o svojoj budućnosti. Što se mene tiče, sigurno želim još ostati u gimnastici i vidjeti koliko mogu napraviti u seniorskoj konkurenciji. Ima još puno prostora za napredak i novih ciljeva, tako da trenutno ne razmišljam o odustajanju, nego kako napraviti još jedan korak naprijed.
Ali Olimpijada još uvijek stoji negdje u glavi?
Naravno. Olimpijada je san.
Volio bih jednog dana nastupiti na Olimpijskim igrama. Znam da je do toga dug put i da treba ići korak po korak, ali dok god postoji mogućnost, zašto ne sanjati?
Što bi onda rekao klincima koji danas tek počinju trenirati gimnastiku?
Upornost. Ako nešto voliš, moraš biti uporan. Ne možeš odustati čim nešto ne ide. U gimnastici pogotovo treba puno ponavljanja, rada i strpljenja.
Znači, plan je jasan – nastaviti raditi, trenirati i vidjeti dokle možeš doći?
Tako je. Sad sam senior i ovo je zapravo jedno novo poglavlje u mojoj sportskoj karijeri. Treba još puno rada, ali imam motivaciju i želju vidjeti koliko mogu napraviti. A što će budućnost donijeti, pokazat će vrijeme.
Onda ćemo te pratiti. A prije nego te pustimo natrag u dvoranu, moramo reći još nešto…
Ljudi moji, što je s ovim mladim sukošanskim sportašima. Ljubazni, dragi, veseli, elokventni, pametni. Čudo i gotovo.
Tomislave, hvala ti na prihvaćenom pozivu i odvojenom vremenu za razgovor. Iza svih medalja, reprezentativnih nastupa i velikih sportskih planova upoznali smo jednog pristupačnog, ljubaznog i jednostavnog momka s kojim je stvarno bio gušt razgovarati.
Želimo ti puno zdravlja, sreće i uspjeha, puno dobrih nastupa i još više razloga za zadovoljstvo. A Olimpijada? Tomislave, sanjaj je – zašto ne? Mi ćemo te pratiti i navijati za tebe.