USPJEŠNE, A NAŠE: tri sestre, tri gimnastičarke i vitrina puna medalja!

Greta, Amelie i Vita Gašparović uspješne su gimnastičarke iz Sukošana. Medalje se broje, padovi se pamte, a na pitanje tko najviše sluša mamu – odgovor stiže jednoglasno!

Ako u kući Gašparović nekad zavlada tišina, čovjek bi mogao pomisliti da se dogodilo nešto ozbiljno. Ali vrlo vjerojatno nije.

Samo su Greta (18), Amelie (14) i Vita (8) na treningu.

Tri sestre, tri različita karaktera i jedna velika zajednička ljubav – gimnastika.

I to ne ona „malo ćemo trenirati kad stignemo“, nego prava, ozbiljna gimnastika. Tri sata dnevno, svaki dan. Da, dobro ste pročitali. Svaki. Dan.

A kad se tome dodaju škola, obaveze, natjecanja, putovanja, medalje i sve ono što ide uz sport, jasno je da u ovoj obitelji nema baš puno prostora za izležavanje.

Sve tri treniraju u Gimnastičkom klubu Salto u Zadru, pod budnim okom trenerice Alene i Marine i trenera Ivana, Josipa i Miše.

Sve je počelo na – ormaru!

Prva je u gimnastiku ušla najstarija Greta. Imala je svega pet ili šest godina kada je, kako to već kod djece zna biti, odlučila napraviti nešto što joj je izgledalo potpuno normalno.

Samo što je mjesto za trening bio – kućni ormar. Greta bi se uhvatila za dvije ručke i vrtjela. Opet i opet. Nije tada znala da radi prve korake prema gimnastici. Znala je samo da joj je zabavno. I tako je počela ljubav koja traje do danas.

Greta je kroz godine nanizala pobjede na brojnim natjecanjima, a posebno izdvaja ono u Mariboru. Danas se, međutim, zbog škole malo više posvetila učenju, ali gimnastika je i dalje veliki dio njezina života.

A onda su, sasvim očekivano, mlađe sestre krenule njezinim stopama.

Amelie danas ima 14 godina i već se može pohvaliti titulom kadetske prvakinje Hrvatske. Vita ima osam godina i polako, ali sigurno gradi svoj gimnastički put.

Tri sestre, a svaka ima svoj karakter.

I tu smo odlučili napraviti mali kućni „istraživački“ intervju. Jer medalje su jedno, ali tko koga sluša u kući – to je već ozbiljna tema, haha.

Tko najviše sluša mamu?

Bez puno razmišljanja, tri glasa u isti tren:

„Greta!“

Dobro, barem je to riješeno.

A tko najviše voli trenirati?

Tu također nema svađe. Amelie. Kad je već kadetska prvakinja Hrvatske, možda odgovor i nije toliko iznenađujući.

A tko najviše sluša tatu?

Tu je izbor pao na najmlađu. Vitu. Najslađa, najmlađa – i očito tatina miljenica kada treba biti poslušna.

A tko najviše voli školu?

Greta.

Tko se najmanje boji?

Opet jednoglasno – Amelie.

A tko se najviše voli fotografirati?

Pogađate. Vita. Pa netko u obitelji mora biti zadužen i za fotografije!

Preskok DA, greda NE!

Zanimalo nas je i koja im je najdraža vježba. Tu su se također brzo složile. Preskok.

A najmanje?

Greda. Nekako su se sve tri složile da je greda baš ona disciplina koja zna čovjeku malo ubrzati puls. I nije teško razumjeti zašto.

Gimnastika je prekrasan, ali surov sport. Greška se vidi odmah. Nema skrivanja, nema popravljanja dojma u sljedećoj akciji. Jedan krivi pokret, jedan loš doskok ili trenutak nesigurnosti i sve se može promijeniti u sekundi.

Zato iza svake medalje stoje sati i sati treninga, odricanja, ponavljanja, ali i padova. Puno padova.

A tko je vaš uzor u gimnastici?

Tu su se, bez puno razmišljanja, složile: Simone Biles. Teško je i izabrati nekoga drugoga kada govorimo o jednoj od najvećih gimnastičarki svih vremena. Za tri sukošanske gimnastičarke očito je upravo ona primjer koliko se talent, rad, upornost i hrabrost mogu pretvoriti u vrhunske rezultate.

A tko vozi na trening?

E, tu smo naišli na pitanje na koje djevojke nisu ni trebale odgovarati. Samo su se nasmijale. Jer zna se. Tata Božo.

Božo Gašparović bivši je nogometaš, pa se sport u obitelji Gašparović očito prenosi s koljena na koljeno.

Samo što mama ima jedan mali problem s gimnastikom.

Ne voli gledati natjecanja uživo. Ne zato što ne navija. Baš suprotno. Previše navija.

Naime, mama za vrijeme natjecanja zna biti izvan dvorane jer jednostavno ne može gledati padove. Zato su djevojke jednoglasno zaključile da je vjerniji navijač tata. On ostaje, gleda i – vjerojatno se nada da će sve tri sigurno dočekati kraj natjecanja.

Medalje su lijepe, ali put do njih nije

Greta, Amelie i Vita danas imaju ono što mnogi vide samo na kraju – medalje, pehare, rezultate i pobjede. Ali iza svega toga krije se svakodnevni rad. Tri sata treninga dnevno. Svaki dan.

Uz školu, obitelj, putovanja i sve ostale dječje i tinejdžerske obaveze. I ono najvažnije – sve tri su dobre učenice. Dakle, nije gimnastika izgovor za školu, niti je škola izgovor za gimnastiku. Kod Gašparovićevih očito vrijedi ono staro: može se kad se hoće.

A ove tri cure očito – hoće.

Svaka ima svoj karakter, svoje male navike i svoje posebnosti, ali ono što ih povezuje jest upornost. Jer gimnastika ne prašta greške.

Ali isto tako nagrađuje one koji nakon pada ustanu, obrišu prašinu, popnu se ponovno na spravu i pokušaju još jednom. I još jednom. I još jednom.

I zato, Greta, Amelie i Vita – svaka vam čast.

Budite uporne, čuvajte jedna drugu i samo nastavite. Godine provedene zajedno, ljubav prema sportu i sve ono što ste naučile na putu – to je medalja koja se ne stavlja oko vrata i ne može stati ni u jednu vitrinu.

P.S. Mami Luci smo obećali intervju čim osvoji prvu padel medalju za Sukošan :)