Od volontera do 34,14 kilometara: Ante Nadinić ne odustaje od velikih ciljeva

Od volontiranja na Wings for Lifeu do 34,14 kilometara, maratona i novih velikih ciljeva. Ante Nadinić jedno je od imena novije sukošanske trkačke priče, a nakon što smo saznali da sukošanski rekord ipak iznosi oko 42 kilometra, njegov rezultat dobiva novu dimenziju – ostaje drugi najbolji poznati sukošanski rezultat, ali i dodatna motivacija za ono što tek dolazi.

42,195 kilometara. Brojka koja većini ljudi zvuči gotovo nestvarno. Za trkače je to posebna granica – maraton, jedna od najvećih prekretnica u dugoprugaškom trčanju. Iza te brojke kriju se mjeseci treninga, odricanja, discipline, ali i ona posebna borba sa samim sobom koja počinje puno prije starta, a završava tek prolaskom kroz cilj.

Ante Nadinić tu je granicu već nekoliko puta prešao. I pritom nije stao.

Sukošanci ga posebno pamte po nastupima na utrci Wings for Life World Run, utrci koja je posljednjih godina postala svojevrsni zaštitni znak zadarskog kraja. Upravo je gledajući i čekajući neke od tadašnjih sukošanskih trkača Ante kao mladić zavolio trčanje.

Vjerojatno tada nije ni slutio koliko će ga ta utrka odrediti u godinama koje dolaze.

S Antom smo sjeli u lokalnom kafiću Fortuna, ususret još jednom izdanju Magunja traila, sukošanske trail utrke koja već godinama gradi lijepu tradiciju trčanja u našem mjestu.

Razgovarali smo o počecima, Wings for Lifeu, maratonima, sukošanskim trkačima, treneru, budućim ciljevima, triatlonu, ali i budućnosti trčanja u Sukošanu.

„2015. nisam imao pravo nastupa, pa sam volontirao – i zaljubio se u Wings for Life“

Ante, krenimo od početka. Kako si se uopće zaljubio u trčanje?

Hvala Vam puno na pozivu da sjednemo skupa! Dobro sam, uz sve fakultetske obveze i ispite koji su me čekali ovo ljeto ne mogu biti bolje.

Što se tiče trčanja, sve je nekako krenulo preko Wings for Life utrke.

2015. godine još nisam imao pravo nastupa na utrci pa sam volontirao i tada se zapravo zaljubio u Wings for Life. Već sljedeće godine, čim sam napunio 18 godina i dobio pravo nastupa, krenuo sam s prvom ozbiljnijom pripremom za utrku i tada sam otrčao 24 kilometra.

Fan fact: upravo je 2016. godine Božo Gašparović istrčao 34,01 kilometar, dok je isti rezultat ostvario i Andrija Vanjak. Taj podatak danas je zanimljiv dio povijesti sukošanskih nastupa na Wings for Lifeu, posebno jer se upravo oko te brojke kasnije razvila priča o najboljim sukošanskim rezultatima na ovoj utrci.

Sukošan ima dugu tradiciju trčanja

Kad već spominješ sukošanska imena, tko su ljudi koji su kroz povijest ostavili trag na sukošanskom trčanju?

Stvarno su neka imena ostavila duboki trag na sukošanskom trčanju i sportu općenito.

Izdvojio bih Božu Gašparovića, Andriju Vanjaka koji je jak u trailu, Emila Sudinju, Pericu Brkića koji je sigurno jedan od najvećih, Antu Dijana Tralju, Tonija Torbarinu Suheca, Andriju Ročaka koji je također trail trkač, Hrvoja i Matu Oljicu, Petru Dijan, Ivanu Protić i oprostite ako sam nekoga zaboravio.

To samo pokazuje koliko Sukošan zapravo ima ljudi koji su se bavili ili se još uvijek bave trčanjem.

Magunja trail – Ante nije trail trkač, ali će ponovno podržati utrku

Ususret Magunja trailu, koliko si ga puta trčao i kakva su iskustva?

Nastupio sam prvi put 2017. godine i bio drugi u kategoriji, a zatim ponovno 2019. godine.

Međutim, nisam trail trkač, tako da ove godine planiram prijaviti 25 kilometara i podržati ovaj predivan događaj.

Magunja je nešto što treba čuvati. Lijepo je vidjeti da se u Sukošanu stvorila tradicija trčanja i nadam se da će ove godine privući još veći broj Sukošanaca.

„Cura me pitala: Čekaj, trčiš, a nikad nisi završio maraton?“

Ajmo na velike utrke. Kako je sve krenulo i koje bi rezultate izdvojio?

Cura me jednom pitala: „Čekaj, trčiš, a kako to da nikad nisi završio maraton?“ I onda nije preostalo ništa drugo nego prijaviti splitski maraton. Haha.

Bio je to Split maraton 2025. godine. Maraton koji je sam po sebi specifičan. Drugi mjesec, prevrtljivo vrijeme, jugo, kiša, bura, puno elevacije – svašta te može dočekati na dan utrke.

Također, te godine splitski maraton imao je dva kilometra traila, što je krajnja granica koliko maraton smije imati traila. :D

Ništa nije izgledalo jednostavno, ali odlučio sam i krenuo se spremati.

Došao je dan utrke i sve je bilo super, međutim u jednom trenutku sam zbog ruševina u Solinu uganuo gležanj. Prepao sam se da s nogom nešto ne štima, ali odustajanje nije bila opcija.

Nastavio sam dalje i maraton završio za 3:18:00.

Moj cilj bio je 3:30, tako da sam stvarno bio presretan vremenom koje sam ostvario.

Cilj za 2027.: maraton ispod tri sata

Ante danas već ima jasno postavljen cilj.

„Životni i trkački cilj mi je spustiti vrijeme istrčanog maratona ispod tri sata. To ću napasti 2027. godine.“

U međuvremenu je stigao i novi osobni rekord.

„Što se većih utrka tiče, valja izdvojiti moj PB maratona koji sam postavio u Ljubljani prošle godine – 3:12:42.“

Wow, svaka čast Ante!

Hvala, hvala! Mislim da su najbolje trkačke godine tek ispred mene. Smatram da su, ako si konstantan, kasne tridesete idealne za najbolje rezultate.

Trener Tuta i čovjek koji trči na posao

Imaš li uzore u trčanju?

Osim mog trenera Ivana Tute – njega moram posebno izdvojiti i pozdraviti – Kristijan Rubinić.

Izdvojio bih njega jer je čovjek pobjednik Wings for Life utrke 2024. godine, a zanimljivo je i da uz sve treninge čovjek trči na posao, što mi je onako fascinantno.

Od trčanja prema triatlonu?

Što misliš o ideji tebe u triatlonu?

Zanima me triatlon. Krećem ove godine s plivanjem, a sljedeća investicija mi je kupiti cestovni bicikl. Ne skup za početak. :D

Tako da ćemo vidjeti kako će se to razvijati.

Wings for Life: od prvih 24 kilometra do 34,14

A onda smo se vratili na utrku koja je za Antu ipak posebna priča.

Koliko si Wings for Life utrka dosad odradio?

Odradio sam sve Wings for Life utrke do sada, osim, naravno, 2020. i 2021. godine kada su utrke bile virtualne.

Ali tada mi je bilo dosadno pa sam, bez ograničenja za one koji ne mogu istrčati utrku, odradio 77 kilometara.

Htio sam odraditi 100 kilometara, ali dogodilo se neiskustvo i nisam imao baš previše treninga.

850 kilometara treninga u pet mjeseci

2025. godina za Antu je bila posebno važna jer je prvi put ušao u ozbiljniji sustav rada s trenerom Ivanom Tutom.

„2025. godine po prvi put surađujem s trenerom Tutom, kojeg puno pozdravljam ovim putem. Tuta me jednostavno osvojio svojom pričom, znanjem i iskustvom, ma sa svime.

U tih pet mjeseci do utrke odradili smo 850 kilometara trčanja i osjećao sam se stvarno moćno.“

A onda je stigao dan utrke.

Tri dana prije utrke počela je faza punjenja ugljikohidratima, hidratacija i puno sna.

„Ali nisam baš uspio spavati. Nervozna pred samu utrku bila je ogromna. Postavio sam sebi cilj – ove godine rušim rekord i to je to.“

„Nikad vrućiji dan, asfalt upeka, start u 13 sati…“

Wings for Life specifična je utrka. Ne trči se klasično prema cilju – cilj zapravo dolazi za trkačem.

Presretački automobil određuje kraj utrke, a temperatura, asfalt i činjenica da znaš da ti se „cilj“ približava stvaraju dodatan psihološki pritisak.

Ante se prisjeća:

„Dan utrke – nikad vrućiji dan, asfalt upeka, start u 13 sati. Što reći.

Osjećaj na početku utrke govorio mi je da sam spreman. Bio sam lagan.

A onda kad uđeš u selo… ne znam kako to opisati. Kao trijumf u Rimu. Osjećaj nemoguć, noge same lete.

Hvala svima u selu na podršci, ali najviše familiji i kumovima koji me čekaju kod vratnice kod Kese.“

No nakon Sukošana čekao ga je jedan od najtežih dijelova utrke.

Tustica.

„Eh, onda prolazim selo i dolazi nemilosrdna Tustica. Surova.

Tko nije okusio Tusticu, nije okusio Wings for Life utrku.“

34,14 kilometara – drugi najbolji poznati sukošanski rezultat

Nakon Tustice slijedi nastavak prema Biogradu.

„Prolazim i tu dionicu nekako i dolazim do Biograda. Počeo sam se loše osjećati i tempo blago pada.

Ali zahvala Draganu Jurjeviću Dragom koji me na izlazu iz Biograda ‘dovuka’ i bodrio do ulaza u Pakoštane.

I onda – 34,14 kilometra.“

Nakon objave našeg razgovora doznali smo da prethodno navedeni podatak o sukošanskom rekordu ipak nije bio potpun. Prema podacima koje smo naknadno dobili, Mario Vezilj istrčao je oko 42 kilometra, što znači da 34,14 kilometara ostaje drugo najbolje istrčano sukošansko vrijeme.

Antin rezultat ipak ostaje izniman – 34,14 kilometara trenutno predstavlja drugi najbolji poznati sukošanski rezultat na Wings for Lifeu.

I upravo činjenica da je razlika između njegova rezultata i rekorda veća nego što smo prvotno mislili daje cijeloj priči novi nastavak.

Rekord sada ima drugo ime, ali Ante ima ono što je imao i prije – rezultat iza kojeg stoje mjeseci rada, 850 kilometara treninga u pet mjeseci, odricanje i utrka u iznimno zahtjevnim uvjetima.

A možda najvažnije – ima novi cilj.

Srušiti i taj rekord.

„Wings for Life bi trebalo održavati u različito vrijeme“

Ante ima i zanimljivu ideju za samu utrku.

„Imam jednu ideju za Wings for Life utrku – da se pomakne vrijeme održavanja utrke svake godine.

Jedne godine da trčimo ujutro, druge popodne, a treće kasno u noć.

To bi vrlo vjerojatno bio hit.“

S obzirom na to koliko vremenski uvjeti utječu na Wings for Life, promjena termina doista bi svako izdanje učinila drugačijim izazovom.

Što dalje? 100 kilometara, maraton ispod tri sata i triatlon

Koji su planovi za budućnost?

„Definitivno Poloj 100 kilometara trčanja, maraton ispod tri sata i trenutno se pripremam za svoj peti ZG noćni cener po centru Zagreba.

Ta utrka mi je stvarno predivna.“

Posebno ga fascinira i jedan podatak vezan uz tu utrku.

„Tomislav Novosel je jedne godine pobijedio na prvenstvu Hrvatske na 10 kilometara s rezultatom 29:01, popravio šest sekundi hrvatski rekord i onda sutradan na ZG Ceneru ušao u cilj s vremenom 29:02.

To je stvarno fascinantno.“

Ima li budućnosti za sukošansko trčanje?

Ante, što misliš – kakva je budućnost trčanja u Sukošanu?

„Pa ne znam. Možda jednom organizirati nekakav grupni event trčanja, motivirati malo Sukošance i sve u našoj općini da se priključe i da vide koliko je trčanje zapravo lijepo.“

Upravo bi takve inicijative mogle biti korak prema još većem uključivanju ljudi u sport.

Sukošan već ima Magunja trail, Wings for Life dodatno je popularizirao trčanje u ovom kraju, a uz ljude poput Ante Nadinića i drugih sukošanskih trkača postoji i sportska tradicija na kojoj se može graditi.

Savjet početnicima: cilj, upornost i – bez lutanja

Što bi savjetovao nekome tko tek počinje trčati?

Ante nema puno dvojbe:

„Jednostavno odredite neki cilj, držite ga se i ne lutajte.

Nemojte se prebacivati s jednog cilja na drugi i budite uporni i konstantni.

Krenite lagano i rezultat će doći.“

Jednostavno, ali možda upravo zato i najbolje.

„Sukošan.net? Prva liga, doslovno.“

Za kraj, morali smo Antu pitati i što misli o ideji Sukošan.neta.

Odgovor je stigao bez puno razmišljanja:

„Prva liga, doslovno.

Imali ste debi taman prije ljeta u sezoni, ljudi su bili obaviješteni o svemu, popratili ste događaje – sve je od sada doslovno na jednom mjestu.

Također, stvarno je super da pričate o nekim ljudima koji su uspješni, a o njima se jako malo zna, a zaslužili su da se za njih čuje i da ih se vidi.

Sve što ste objavili ima mjesta i smisla.“

Rekord je možda u drugim nogama, ali cilj ostaje njegov

Priča Ante Nadinića zato nije priča samo o jednom rekordu.

To je priča o mladiću koji je 2015. godine stajao uz stazu kao volonter i gledao druge Sukošance, da bi nekoliko godina kasnije i sam postao ozbiljan trkač.

Od prvih 24 kilometra do 34,14 kilometara. Od prvog maratona do osobnog rekorda od 3:12:42. Od 850 kilometara treninga u samo pet mjeseci do planova za 100 kilometara, triatlon i maraton ispod tri sata.

A sada je pred njim još jedan izazov.

Sukošanski rekord ipak je nešto veći nego što smo mislili.

Ali to samo znači da je cilj – još malo dalje.

I možda baš zato još zanimljiviji.