Josipova priča koja je stigla do Sukošanskog srca - lanac dobrote koji traje i ne smije prestati

Ponekad ne znamo kamo će nas odvesti jedan telefonski poziv, jedan susret ili jedna mala odluka da pomognemo. A ponekad upravo iz takvih trenutaka nastanu priče koje godinama povezuju ljude.

Ova priča počela je s Josipom Grdovićem, mladićem čiji je život od najranijih dana bio obilježen teškim zdravstvenim problemima. Josip je rođen kao zdravo dijete, no nedugo nakon poroda dobio je sepsu, nakon čega su uslijedile brojne dijagnoze. Nije mogao hodati ni govoriti, a cijeli je život bio prikovan za bolnički krevet.

Nakon komplikacija i operacije u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici više se nije mogao vratiti kući. Njegovo stanje zahtijevalo je posebnu bolničku skrb, no za njega jednostavno nije bilo mjesta. Obitelj je prolazila kroz nevjerojatno tešku borbu. Josip je jedno vrijeme bio smješten u riječkom hospiciju, iako nije bio terminalno bolestan, samo zato što drugog rješenja nije bilo. Njegov otac Ivica, koji će uskoro dobiti nadimak “supertata”, svaki je vikend putovao gotovo 300 kilometara iz Zadra u Rijeku kako bi vidio sina.

Obitelj je godinama tražila samo jedno - mjesto na kojem bi Josip mogao dobiti odgovarajuću skrb i dostojanstveno živjeti.

Nakon velike borbe i medijske priče u emisiji „Provjereno“, Josipu je napokon pronađen smještaj u Specijalnoj bolnici Gornja Bistra. Posebna soba bila je opremljena, osoblje educirano, a Josip je napokon dobio mjesto koje mu je bilo potrebno.

No upravo tamo počinje novo poglavlje ove priče.

Ivica, koji je vikendima dolazio svome sinu, upoznao je i drugu djecu i mlade koji su tamo živjeli. Vidio je njihove potrebe i odlučio da pomoć koju je njegova obitelj toliko dugo tražila za Josipa sada treba pružiti i drugima.

Tako su krenule humanitarne akcije za Gornju Bistru. Ivica se obratio humanitarki Marjani Ikić, a ona je okupila svoje volontere. Ljudi iz Zadra i okolice počeli su prikupljati hranu, pelene, higijenske potrepštine, odjeću i sve ono što je bolnici bilo potrebno. Akcije su se ponavljale, a u njih su se uključivali brojni ljudi velikog srca.

Nažalost, Josip je 25. siječnja 2021. preminuo.

Ali njegova priča nije završila.

Upravo suprotno. Njegov otac Ivica nastavio je pomagati Josipovim prijateljima u bolnici, a volonteri su odlučili nastaviti akcije u Josipovo sjećanje.

Godinama kasnije, ta je priča sasvim neočekivano stigla i do mene.

Dana 14. veljače 2025. osnovala sam jednu, tada potpuno običnu i prilično banalnu Facebook grupu. Nisam ni slutila da će me upravo ta grupa nekoliko mjeseci kasnije povezati s pričom, koju danas moja udruga s ponosom nastavlja.

Jednog dana vratila sam se kući s posla, a roditelji su mi rekli: „Zvao te Ivica Grdović i ostavio ti neke papire.“ Iskreno, u tom trenutku nisam ni znala tko je Ivica Grdović niti sam povezala zašto bi baš mene tražio.

Nazvala sam ga. Rekao mi je da me pronašao preko Facebooka, vidio da sam aktivna i pitao bih li mogla i željela objaviti poziv za humanitarnu akciju za Gornju Bistru.

Naravno da sam pristala.

Oduvijek volim volontiranje i humanitarni rad, a ubrzo sam upoznala i samog Ivicu. Na prvu smo kliknuli. Nevjerojatna osoba. Teško je ne zavoljeti čovjeka koji, unatoč svemu što je prošao i unatoč praznini koju nosi nakon gubitka djeteta, i dalje svoju energiju usmjerava prema tome da usreći neku drugu djecu.

Ove godine Ivica se zbog zdravstvenog stanja nije mogao javiti niti osobno organizirati akciju. Ali ono što je tijekom svih ovih godina izgradio nije nestalo.

Čini se da je kao veličina od čovjeka oko sebe okupio cijelu malu vojsku dobrih ljudi.

Bilo je dovoljno da se jedna karika javi drugoj, pa sam se ove godine javila Marjani Ikić. Dogovorile smo se doslovno u nekoliko minuta i odlučile nastaviti priču. Ovaj put kroz Udrugu za društveni razvoj „Sukošansko Srce“.

I u tren oka, Sukošan se ponovno uključio.

Na košarkaškom turniru prikupljeno je 500,20 eura, a taj ćemo novac iskoristiti za kupnju onoga što je djeci u Gornjoj Bistri potrebno - dječjih pidžama, higijenskih potrepština, hrane, voćnih kašica i drugih stvari s popisa potreba.

Naravno, ljudi se javljaju i privatno. Netko donese vreću stvari, netko paket, netko ono što je mogao kupiti. Netko pita što još treba.

I upravo su takve stvari najljepši dio cijele priče. Vidjeti koliko dobrote u svijetu oko nas ima.

Ove godine puno nam je pomogao i DVD Općine Sukošan u Debeljaku, koji nam je osigurao prostor za prikupljanje i pripremu donacija.

Sve se povezalo. Jedan otac koji je nakon vlastite boli odlučio pomoći drugoj djeci. Jedna humanitarka koja je okupila volontere. Ljudi koji godinama nisu prestali pomagati. Jedna sasvim obična Facebook grupa. Jedan telefonski poziv. Cijeli Sukošan koji se bez premišljanja istog trenutka stavio na raspolaganje.

I jedna priča koja se, godinama nakon Josipova odlaska, i dalje nastavlja.

Josip više nije u Gornjoj Bistri, ali dio njega tamo je ostao. Ostao je u ljudima koji su ga voljeli, u njegovim roditeljima, u njegovim prijateljima i u svima onima koji su odlučili nastaviti pomagati. Možda svi mi koji danas na bilo koji način pomažemo nosimo sa sobom mali dio Josipove priče, njegove ljubavi i dobrote koju je, i ne znajući, ostavio iza sebe.

Mi ne možemo vratiti Josipa. Ne možemo izbrisati bol koju nosi njegova obitelj. Ali možemo pomoći djeci koja su danas tamo. I čiji životni put najčešće nije nimalo lagan.

I zato ovo nije samo jedna humanitarna akcija. Ovo je priča koja nas podsjeća da dobrota ne smije stati onda kada se jedna osoba više ne može sama boriti. Dobrota samo pronađe novi put i nove ljude kroz koje će nastaviti živjeti.

A možda je upravo to najveće nasljeđe Ivice, supertate, što je iz vlastite boli stvorio dobrotu koja se širi dalje, od čovjeka do čovjeka.

I ako smo od Ivice išta naučili, a trebali bi smo, onda je to upravo ono što je jednom i sam rekao: „Dobro je činiti dobro. A dobro se uvijek dobrim vraća.“

Još jednom pozivamo sve koji se žele uključiti u ovu humanitarnu akciju, da svoje donacije dostave u prostorije DVD-a Općine Sukošan, u Debeljaku, do nedjelje 30.8.2026. godine i postanu dio ove nevjerojatne priče.

Napisala: Dana