USPJEŠNI, A NAŠI! Borna Škibola, liječnik iz Sukošana kojemu je samo nebo granica!

Iz Sukošana do Medicinskog fakulteta u Zagrebu, od poziva na prestižno američko Sveučilište Yale do znanstvenog rada koji otkriva tajne razvoja ljudskog mozga – životni put mladog liječnika dokaz je da se upornost, rad i znatiželja uvijek isplate. Iako je tek prije godinu dana diplomirao, iza njega su vrhunski rezultati, Dekanova nagrada, međunarodno iskustvo i veliki planovi. Pred njim je specijalizacija, a jednog dana želi spojiti kliničku medicinu i znanstveni rad. Za Sukošan.net govori o svom putu, obitelji, sportu, putovanjima i životnim vrijednostima.

Borna, za početak, predstavi se našim mnogobrojnim čitateljima.

Borna Škibola, 26 godina, doktor medicine. Živim u Dijanovima, majka Irena Dijan, psihijatrica u Zadarskoj bolnici, tata Davor Škibola orijentiran na nautiku i strojarstvo. Sukošanci će me lakše prepoznati kad kažem da mi je ujac Robi Dijan, legenda Sukošanskog nogometa, haha.

Čestitamo na svemu što si postigao. Kad pogledaš unatrag, jeste li kao dječak iz Sukošana zamišljao ovakav životni put?

Hvala vam. Iskreno, nisam. Oduvijek sam bio znatiželjan i volio učiti, ali nisam mogao zamisliti da će me taj put odvesti do Medicinskog fakulteta u Zagrebu, znanstvenog rada i poziva na Yale. Sve je dolazilo korak po korak.

Vaš obrazovni put počeo je u Sukošanu?

Da. Završio sam Osnovnu školu u Sukošanu, a zatim Gimnaziju Jurja Barakovića u Zadru s prosjekom 5,0. Nakon toga upisao sam Medicinski fakultet u Zagrebu. Te godine prijavilo se oko tisuću kandidata, primali su tristotinjak studenata, a ja sam bio treći na rang-listi. To mi je bila velika potvrda da se trud isplatio.

Medicinski fakultet jedan je od najzahtjevnijih studija. Koje razdoblje ti je bilo najteže?

Definitivno treća godina. Tada se ulazi u ozbiljnije kliničke predmete i tempo postaje puno intenzivniji. Mislim da je upravo tada najvažnije razviti radne navike i ostati uporan.

Za vrijeme studija dobio si i Dekanovu nagradu. Koliko ti to znači?

Jako puno. Takva priznanja uvijek su lijepa potvrda da je netko prepoznao vaš trud i rad. Bila mi je dodatna motivacija da nastavim istim putem.

Prije godinu dana si diplomirao. Diplomski rad bavio se vrlo zanimljivom temom.

Da, tema rada bila je "Uspostava laminarne organizacije moždane kore". To je područje razvojne neuroznanosti koje me posebno zanima jer pokušava objasniti kako nastaje ljudski mozak i kako se razvijaju njegove složene funkcije.

Čini se da te znanstveni rad posebno privlači?

Istina. Volim raditi s ljudima i kliničku medicinu, ali znanstveni rad možda me privlači još i više. Volim čitati, učiti i istraživati. Upravo me potraga za novim spoznajama najviše motivira.

Jedna od velikih prilika koje se nude je i odlazak u Ameriku. Kako je došlo do toga?

Dobio sam poziv za daljnju izobrazbu na Yaleu, gdje bi imao priliku učiti uz jednog od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika u svijetu, profesora Nenada Šestana. To bi bilo iznimno iskustvo koje mi je otvorilo nove poglede na medicinu i znanost.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Najprije me čeka specijalizacija u Zagrebu. Želja mi je jednog dana postati kardiolog. Dugoročno bih želio spojiti liječnički poziv i znanstveni rad.

Koliko je obitelj utjecala na vaš izbor zanimanja?

Sigurno jest. Mama je psihijatrica pa sam odrastao uz medicinu i razgovore o pacijentima, naravno uvijek uz poštovanje njihove privatnosti. Roditelji su me uvijek podržavali u svemu što sam radio.

Što vas pokreće kada postane teško?

Volim izazove. Mogao bih reći da me adrenalin pokreće. Kad se nađem pred zahtjevnim zadatkom, to me dodatno motivira da dam sve od sebe.

Imaš li liječničkog uzora iz filmova ili serija?

Ako ćemo iskreno, omiljena serija mi je Dr. House. Naravno, riječ je o televizijskoj fikciji, ali zanimljiv mi je način na koji razmišlja i rješava medicinske slučajeve. Od glumaca posebno volim Gorana Višnjića, zna se radi koje uloge :)

Osim medicine, što te još ispunjava?

Volim putovati, čitati i baviti se sportom. Od svih putovanja posebno mi je u sjećanju ostala Abhazija. To je mjesto koje me iznenadilo svojom poviješću i posebnom atmosferom.

Sport je također važan dio tvog života?

Da. Najviše volim košarku i nogomet. Kad sam u Sukošanu, često se nađe vremena za košarku na Ruševcu ili druženje na Rivi. Sport je najbolji način za odmor nakon posla i učenja.

Nedavno si imali priliku uživo gledati i finale Svjetskog prvenstva.

To je bilo iskustvo koje se pamti cijeli život. Volim sport i velika natjecanja, a atmosferu s finala teško je opisati riječima.

Koliko ti znači Sukošan?

Puno. Volim svoje mjesto i uvijek ću mu se vraćati gdje god me put odvede. Tu imam mnoštvo prijatelja. Posebni pozdravi Ninu Tarcu s kojim mi nikad nije bilo dosadno i Jakovu Čalušiću s kojim sam dijelio školske klupe.

Na kraju, što biste poručili mladima iz Sukošana?

Ne treba se bojati velikih snova. Nije važno dolazite li iz malog mjesta ili velikog grada. Ako ste spremni učiti, raditi i biti uporni, možete ostvariti puno više nego što ste možda u početku zamišljali. Važno je ostati znatiželjan i nikada ne prestati učiti.

Ljudi moji, koliko u selu ima sposobnih mladih ljudi to je čudo. Ovaj dečko, čovik, gospodin pravi je dokaz da se upornim radom može doći do velikih stvari. Toliko je drag, elokventan, pametan da ne samo roditelji, već cijeli Sukošan može biti ponosan.

Borna, svako dobro i gdje god te put odnese, tvoji Sukošanci su uz tebe <3